Misija Rijeka, koju su čelnici Fudbalskog saveza BiH osmislili kao izlaz iz sramotne i naprosto nevjerovatne situacije u kojoj naša reprezentacija nije imala protivnika za februarski termin, pretvorila se u pravu noćnu moru.
Igrači koji se kako smo već pisali ranije nisu željeli odazvati na ovakvu vrstu okupljanja osjećaju se izgubljeno i pesimistično gledaju na budućnost reprezentacije nakon dva dana priprema koje su održane van svakih sportskih normi i standarda.
O mišljenju navijača ne treba ni govoriti. Razočarani i bijesni, ne toliko zbog poraza u jednoj trening utakmici u kojoj je prvi cilj bio sačuvati se od povrede, nego zbog činjenice da je naša reprezentacija za razliku od svih ostalih reprezentacija na svijetu, pripreme pred nastavak kvalifikacija održala na potpuno neuslovnom i neadekvatnom mjestu.
Reprezentacija čiji igrači imaju realnu vrijednost desetina miliona eura, umjesto da se priprema u sunčanoj Turskoj ili Španiji, trenirala je u hodniku Hotela Adriatic u opatiji. Ali, naravno zaboravljamo da zbog apsolutnog neprofesionalizma i neznanja članova Predsjedništva i Izvršnog odbora Saveza u kasi naše krovne nogometne kuće nema prebijene pare za osiguranje adekvatnih uslova našim reprezentativcima.
Ipak, smatramo kako je Rijeka i ovakav angažman trebao biti rezerva soluciji odlaska u Međugorje i odigravanja utakmice sa recimo Zrinjskim, jesenjim prvakom BiH, ili možda reprezentacijom novinara, čiju bi ekipu činili igrači za koje selektor Blažević nema vremena niti prostora za testiranje.
Ovako smo po ko zna koji put napravili korak unazad. Odbrana reprezentacije Bosne i Hercegovine opet je izgledala u najmanju ruku smiješno. Bez Nadarevića, Papca, Trivunovuća, Milenkovića i ostalih defanzivaca ova reprezentacija nema ni najmanje šanse u borbi protiv Belgije, Turske i Španije. Ali, ipak struka naše reprezentacije ocijenila je kako Trivunović nije podoban za pozivanje zbog svog nezgodnog temperamenta i novinskih izjava. Kao da zaboravljamo činjenicu da je isti taj Borče Sredojević, koji je tražio da se Trivunoviću uskrati poziv, selektor reprezentacije Republike Srpske, koja je osnovana samo kako bi se prkosilo suverenitetu Bosne i Hercegovine. O angažmanu i prijateljstvu selektora Blaževića sa razvaljivačima Bosne i Hercegovine u periodu 1992.-1995. nećemo ni trošiti riječi, ali stiče se dojam da Trivunović baš nije najveći problem naše svakodnevnice.
Pozvao je selektor i nesretnog Dilavera Zrnanovića kojeg je ni krivog ni dužnog napao pred svim igračima i novinarima zbog nepozdravljanja i nepoštovanja prema svom selektoru. Zrnanović od muke nije ni izlazio iz svoje sobe, a naravno nismo ga vidjeli ni na terenu. Baš kao ni Pandžu, Vasilića i Šarabu koji su pozvani kako bi u njima bilo pronađeno senzacionalno rješenje za našu odbranu.
Zanimljivo je da selektor Blažević na svoj spisak nije uvrstio Zdenka Baotića, koji se svojim odličnim odbranama već nametnuo u Sturmu Graz i gdje ga već gledaju kao stabilnu komponentu budućnosti kluba. Nije pozvan ni Semir Štilić, iako je najbolji igrač Poljske lige, ali je pozvan Ermin Zec kojeg bezuspješno neko već duži niz utakmica reprezentacije pokušavaju nametnuti menadžerima Hoffenheima.
Kapetan BH. nogometne reprezentacije Emir Spahić stavljen je na transfer listu moskovskog Lokomotiva, a kao glavni razlog smatra se navodno namještanje utakmica.
Spahić je optužen da je prodao utakmicu u kojoj Himki iznenađujuće slavio pobjedu 2:0 nad Lokomotivom u Moskvi te osvojio tri vitalna boda u borbi za opstanak. U tom susretu prilikom jednog pogotka Spahić kao da se izmaknuo protivničkom napadaču i nakon mlako odigrane utakmice našao sa pod paljbom suigrača koje je predvodio Sergej Gjurenko koji je tvrdio da je bh. kapetan prodao utakmicu nako čega je predsjednik kluba izjavio: Takav nam igrač ne treba u momčadi.
